Zatvori

Informacija

Molimo, pričekajte trenutak!

Novosti

Put od dječačkog hobija do profesionalnog stuntera – Hrvoje Kostelac intervju

13.4.2015.


Rowe Hrvatska tim odradio je intervju s Hrvojem Kostelcem, jednim od najboljih hrvatskih profesionalnih moto-akrobata (stuntera). Njegov životni put, kao i izazove u profesionalnom bavljenju stuntom pročitajte niže. Put do titule jednog od najboljih stuntera u Hrvatskoj nije nimalo jednostavan. Dvadesetpetogodišnji Hrvoje Kostelac iz Zagreba svoju ljubav prema motociklima pokazuje već u petoj godini života, a s izvođenjem akrobacija počeo je u ranoj srednjoškolskoj dobi. Danas vozi Kawasaki Ninju 636, i oduševljava publiku širom Hrvatske.

Kako i kada si se odlučio baviti stuntom?

Sve je zapravo počelo na cesti još 2003. godine kad sam naučio voziti skuter Aprilia SR50 DiTech na zadnjem kotaču. Zatim sam 2004. godine na internetu naišao na jedan video kojeg sam pogledao 10-ak puta zaredom jer nisam mogao vjerovati što sve izvodi AC Farias (legenda i jedan od začetnika ovog sporta) na svom Suzukiju GSX-R 600. Tog trenutka znao sam da je stunt nešto čime se želim baviti i ozbiljnije sam pristupio tome. Počeo sam prerađivati i prilagođavati svoj skuter dotičnom sportu sve dok nije više bio za cestovnu uporabu, te sam počeo trenirati na parkinzima i poligonima. 2006. godine sam krenuo po prvim natjecanjima i krajem iste došli su prvi dobri reultati s Hockenheimring-a u Njemačkoj gdje smo moj tadašnji timski kolega Dario Miljanović i ja osvojili 1. mjesto u timskom dijelu natjecanja, a u solo freestyle natjecanju sam osvojio 3.mjesto. Hrvoje Kostelac natjecanje

Tko ti je najviše pomogao, jesi li imao podršku obitelji?

Najteže mi je bilo objasnit roditeljima o kakvom se sportu radi i da to nije samo ludovanje po cesti nego da je to ekstreman sport koji iziskuje trud i odricanje, kao i svaki drugi sport. Kad su vidjeli da više ne divljam po cesti nego da treniram na zatvorenim parkinzima već su me ozbiljnije počeli shvaćati i podržavati. Otac me prvi puta došao gledati na Grobnik 2007., kad sam postao državni prvak na skuteru i od tada me u potpunosti podržava i i maksimalno pomaže oko svega, kao i ostatak obitelji i prijatelja.

Kad si se odlučio za prelazak na veći motor?

Krajem 2008. sam uspio nagovoriti oca da mi kupi Kawasaki Ninju 636, jer sam do tada na skuteru došao do maksimuma što sa tiče trikova, i natjecanja koja sam gotovo sve osvojio u to doba. Također, u to vrijeme se i skuter stunt scena počela polagano gasiti pa je logičan sljedeći korak bio veći motor jer odustajanje za mene nije opcija.



Možeš li nam reći kakav ti je bio prelazak sa skutera na sportski motor?

Najteže mi je bilo naći sponzora za prerade na motoru jer nisam htio kao na skuteru slagati dio po dio, pa da se to rastegne na 2-3 godine i da se stalno moram privikavati na nešto novo. Htio sam naći sponzora, kupiti sve potrebne djelove i kompletirati motor odjednom. To mi je pošlo za rukom 2009. godine kad mi je tvrtka Troha-Dil financijski generalno sponzorirala gotovo sve dijelove potrebne za motor kojih zajedno sa sitnim preradama ima toliko da bi mogli napraviti kompletan članak o preradi motora za stunt. Što se tiče samog prelaska najteži dio mi je bilo naviknuti se na težinu i snagu motora u usporedbi sa skuterom. Kad sam to savladao sve ostalo je bilo samo pitanje treninga i provedenog vremena na motoru.

Koliko je opasan ovaj sport i jesi li imao nekih težih ozljeda i padova?


Što se tiče padova, oni su sastavni dio ovog i svakog drugog ekstremnog sporta. Gotovo da ne prođe trening bez pada mene ili motocikla, naročito kad isprobavam nešto novo. Bez obzira na težak lom stopala od kojeg se još uvijek oporavljam i sve ostale ozljede, mogu reći da sam do sad imao sreće i prošao sam s minimalnim posljedicama kada uzmem u obzir o kakvom je sportu riječ.

Znamo da je ovaj sport relativno slabo zastupljen na našim prostorima, možeš li nam reći koliko se teško baviti ovim sportom u Hrvatskoj?

Jako teško! Evo počnimo od prostora za trening. Vrlo teško je naći adekvatan prostor za trening, a kada ga i nađeš još teže je uvjeriti vlasnika tog parkinga ili poligona da ti dopusti da tamo treniraš. Ako ti on i dopusti uvijek će se naći netko sa strane kojem smeta buka i pozvat će policiju da te potjera. Ljudima je jako teško objasniti o kakvom je sportu riječ, te je i samim time jako teško naći sponzora pošto svi misle da si neki divljak koji se vozi po cesti na zadnjem kotaču i sad tražiš nekoga da te sponzorira za to.

Koliko je skupo bavljenje stunt-ridingom?

U usporedbi s moto utrkama stunt je daleko jeftiniji, ali kao i svaki moto sport iziskuje dosta novaca i bez dobre financijske potpore obitelji i sponzora gotovo je nemoguće baviti se ovime. Ako mislite odraditi dobar trening, potrebno vam je otprilike stotinjak kuna goriva, ali to je samo gorivo, na tom treningu se troše i gume, pločice, vilice se oštećuju, a da ne govorim o padovima bez kojih nema napretka. Prednja guma još može izdržati skoro cijelu sezonu (ovisno o tome koliko se vozite na prednjem), dok zadnja traje nekoliko dana pošto su burn-out i drift trikovi dio sporta. Uzmite u obzir da ako želite biti u top formi morate voziti minimalno 3-4 puta tjedno, pa i sami možete zaključiti koliko košta treniranje.

Koji su ti planovi za budućnost, gdje se vidiš za 5 godina?


Za sad planiram promovirati svoj sport i sebe što više kako bih ljudima dočarao o kakvom se sportu radi, koliko je potrebno truda, odricanja i treninga. Samim time volio bih naći što više sponzora kako bih se više mogao koncentrirati na samu vožnju i treninge, a manje razmišljati o financijama i problemima. Krajnji cilj mi je jednog dana živjeti od ovoga sporta i voziti po cijeloj Europi, a kasnije i svijetu.

Možeš li nam nešto reći za kraj?


Zahvalio bih se Rowe Hrvatska timu na ovom intervjuu, te na ukazanom povjerenju za promociju Rowe motornih ulja. Inače, Rowe lubrikante sam koristio i prije te imam samo pozitivna iskustva s njima, posebice s uljem Rowe Hightec Formula GT 10W-60 S-Z, koje je specijalno namijenjeno za sportske motore, i uz kojeg sam primjetio značajno manju potrošnju ulja nego s Castrolom. Također hvala mojoj obitelji, prijateljima, svima koji me podržavaju , prate i cijene moj rad. Svi koji su zainteresirani, osim putem ove stranice, možete me pratiti putem Facebook-a, kao i na ostalim družtvenim mrežama. Naravno, najbolji doživljaj je kad dođete uživo na neka od natjecanja i osjetite čari stunt-ridinga vlastitim očima i ušima.



Hrvoje Kostelac

Još jednom se zahvaljujemo Hrvoju na odrađenom intervjuu, i veselimo se idućoj sezoni i uspjesima u stunt-ridingu koje će i Rowe Hrvatska popratiti.